Ana-gram

Anagram, 2009.
Video performans

Anagram Ana Vuzdarić

Jezik shvaćam kao izrazito umjetnu tvorevinu i u svom se radu prema njemu uglavnom i odnosim tako, igrajući se s funkcijom komunikacije te značenjem i izokretanjem istog. Kroz svoj rad bavim se i identitetom, pa sam se u Anagramu pozabavila jednom vanjskom klasifikacijom sebe − svojim spolom, koji sam potom „provukla“ kroz jezik.”

Anagram je rad izvedbenog karaktera. Sama izvedba rada krenula je iz iščitavanja teorijske literature, ključnih mjesta ključnih imena rodnih, queer i feminističkih teorija koja se bave (re)definiranjem pojma žene, ženskog i ženstvenosti.

“Beauvoir smatra da žena postaje ženom pod društvenim pritiskom, ali također smatra da osoba koja postaje ženom ne mora ishodišno biti ženskog spola. // Irigaray je pak sklona definiciji žene kao nedostatka, ona smatra da je žena isključena iz društva i da falocentrična ekonomija ostvaruje svoj ideal totalitarizma kroz potpuno isključenje žene. // Rubin idealno želi srušiti kategoriju rodova i smatra da bi se interpretacija spolno polariziranih tijela trebala odvijati bez reference na rodnu podvojenost. // Wittig lezbijke ne smatra ženama, jer za nju je žena definirana samo onda kada stoji u suprotnosti muškarcu u binarnom heteroseksualnom sustavu te odbijanjem heteroseksualnosti gubi svoje mjesto u istom tom sustavu.”

Anagram Ana Vuzdarić

Definicije pojma žene, ženskog i ženstvenosti u sebi nose dozu sudbinskog i, kada sam se suočila s njima, izazvale su u meni određenu nelagodu, jer smatram da sama sebe još nisam u potpunosti pronašla i izdefinirala i da će mi za to trebati ostatak života, a netko drugi već je napravio registrator s uredno posloženim dokumentima u kojima se ja navodim kao žena, objekt, pasivna, simbol i sl. Suočena s njima, odlučila sam ih dekonstruirati i napraviti od njih premetaljke koje su ih učinile bezopasnima; izgubile su onu početnu čvrstoću i predeterminiranost. Odabrala sam deset definicija na koje sam naišla čitajući raznu literaturu i presložila ih. ”

Anagram je oblikovan i izveden prema principu mehaničkih uputa, na način igre s vlastitom projekcijom. Projekcija je s projekcijskog platna izgovarala definicije, a autorica s druge strane imala je zadatak preslagivanja zadanih rečenica unutar jedne minute.

-Ti si pasivni objekt – Bik i sitna povijest
-Ti si nedostatak falusa – Ode fatalni stisak usta
-Ti si prijetnja kastracijom – Krtica mijenja stariji post
-Ti si materijal kojeg oblikuju nisi tvorac – Trobojni trag tijela je sam u kocki i sivilu
-Ti ne polažeš pravo na pogled – Potrošne opale glavni padež
-Ti si definirana ne-društvenim prostorom – Ni narod ni sisa prividno trome štrumfete
-Ti ne djeluješ – Je je šund leti
-Ti si simbol nisi stvarna – Mast stisni a boli vrisni
-U binarnom sustavu spolova ti si nula – Pisni tu u vatru sablasno slovo i naum
-Ti kao takva uopće ne postojiš – Tući sve što je naopako a pitko

 

Na taj način presložene bile su nasnimljene na mali diktafon sa kojeg sam onda, za vrijeme igre, puštala rečenice. Na takav postupak odvajanja svoga tijela, slike i glasa odlučila sam se iz istog razloga iz kojeg sam odlučila presložiti definicije. Smatram da sam društveno definirana svojim tijelom i pokušala sam se nekako odvojiti od njega, u cijeloj izvedbi nije bilo bitno koncentrirati se na mene kao na jednu točku koja djeluje već na vanjski proces dekonstruiranja i na pokušaj obestjeljenja same sebe u tom procesu.”

Oglasi