Hertaformiranje

Hertaformiranje, 2014.
Multimedijalna instalacija

Hertaformiranje Ana Vuzdarić

Hertaformiranje započinje kao reakcija na fotografiju mlade žene koja pozira naslonjena na deblo drveta. Kako piše ispod fotografije na dvadeset i petoj stranici knjige Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi (1955.), riječ je o Herti Turze, heroini antifašističkog pokreta u Karlovcu.

Hertaformiranje uzima Hertin lik, izmješta ga iz konteksta ratne Jugoslavije i postavlja u nedefinirano alternativno postojanje. Herta se pridružuje drugim ženama na tečaju opismenjavanja i aktivira se u lokalnoj štampariji gdje počinje pisati pisma u kojima se isprepleću elementi preuzeti iz stvarnih dopisa okružnih odbora o aktivnostima AFŽ-a, s Hertinim osobnim razmišljanjima.

Hertaformiranje Ana Vuzdarić
Hertaformiranje postavljeno u Splitu, uz glasovni zapis Emilia Nuića

Link na audio zapis (Soundcloud): Hertaformiranje

Radnja Hertaformiranja započinje 3.VII. inspirirana događajem prekida
napajanja u Karlovcu: “dok je jedna grupa izvršila kratki spoj, tako da je grad ostao u
mraku, ostali su iskoristili mrak i čitav grad ispisali parolama, što je imalo velik značaj,
jer je drugo jutro u gradu bio sajam, pa je uz građane na ulicama bilo i mnogo seljaka
iz okolice.” i završava 7.VIII., paralelno s Hertinim smaknućem. “Nakon provale jednog
omladinca iz grupe, uhapšeno je 23.VII. mnogo drugova i među njima Herta Turza.
Optužena je da je za vrijeme kratkog spoja 3.VII. ispisivala po gradu parole… Osuđena
je s još sedam drugova po pokretnom prijekom sudu i 7.VIII. strijeljana.”

Hertaformiranje Ana Vuzdarić
Postav Hertaformiranja u Anconi 2014., Mediterranea bijenale mladih

U zborniku Historijskog arhiva u Karlovcu, između ostalog stoji, kako je Herta
Turza bila tiha i skromna dvadesetdvogodišnja djevojka, radnica iz Karlovca, koja,
doduše, nije išla u oružane akcije, ali je zajedno s grupom sudjelovala u pripremama,
izviđanjima i svim, često vrlo opasnim, pothvatima u koje se išlo bez oružja…
Hertaformiranje uzima Hertin lik, izmješta ga iz konteksta ratne Jugoslavije i
postavlja u nedefiniranu budućnost alternativnog postojanja. Ona postaje test subjekt
u izolaciji konstruiranog Grada pod kupolom.

3. srpnja, nepoznate godine, nestaje napajanja na Glavnom Samoodržavajućem
Kompleksu koji napaja Grad čime se poremeti stabilizatorsko polje. Fluktuacija u polju
izaziva kod Herte prvo sjećanje, koje ne doživljava kao svoje, te označava početak
destabilizacije tijela. Herta se nakon tog iskustva pridružuje drugim ženama na tečaju
opismenjavanja i aktivira se u lokalnoj štampariji gdje počinje pisati pisma u kojima se
isprepliću elementi preuzeti iz dopisa raznih okružnih odbora o tečajevima
opismenjavanja žena i njihovih aktivnosti oko njege bolesnika, održavanja higijene,
štednje i sakupljanja hrane, s Hertinim osobnim razmišljanjima.

Herta je iznutra istovremeno fascinirana i ustrašena spoznavanjem svoje
tjelesnosti, koju istražuje kroz pisma te o njoj piše analitički, s odmakom: “Uhvatila
sam se kako opet lagano rukom potežem rukav haljine prema dolje. Čudno je kako se
bol iz dana u dan stišava sve više morfirajući u neugodan svrab. Prstima polako
prelazim preko tkanine haljine prateći konturu rascjepa. Zatvaram oči i istražujem
svaku nepravilnost na koži, osjećaj mekog pod prstima, toliko podatnog da
pojačavam pritisak, gotovo sigurna da će se meso predati i rasprsnuti. Nema boli,
samo ugoda… “

Oglasi